Komentari za moj prvi clanak su divni, zahvaljujem se na povratnoj informaciji jer su mi upravo ti komentari vetar u ledja da nastavim sa pisanjem.
Tema svakako ima, tip sam zene koji uvek sve razvrstava i analizira, a ljudi iz mog okruzenja mi svakodnevno daju ideje. Zelim samo da napomenem da nista od ovog sto napisem ne uzimam zdravo za gotovo kada pisem da je nesto ZA, nista nije nemoguce niti iskljucivo, nista pod opcijom PROTIV ne smatram za ruzno, lose ili slicno. Prosto u glavi drzim sve sto sam cula, procitala, nacula, videla i sad pokusavam da smestim to negde, ogromna kolicina informacija u mom mozgu mora da bude svrstana na neki spisak, tako reci "uredjena", jednostavno tako funkcionisem.
Ali da krenem sa danasnjim "ZA I PROTIV". Danas me drugarica zvala na svadbu, jako sam se obradovala jer volim svadbe, hocu reci volim da idem na svadbe. Nisam sigurna da li bih pravila svoju, iako sam na samom pragu. Ipak nisam mogla da se ne zapitam, cim sam spustila slusalicu da li je pametno praviti svadbu? U glavi se odmah napravio moj spisak "ZA I PROTIV"
ZA- Mogla bih da pisem do besvesti, ali cu pokusati da suzim na ono na sta se ustvari sve i svodi. To je divan dogadjaj koji treba obeleziti na dostojan nacin, sa bliskim i dragim ljudima. Podeliti svoju srecu sa onima koji vas vole. Dan koji se pamti celog zivota, kada je mlada htela ili ne u centru paznje. Ako se organizuje sve po zelji dvoje ljudi koji se vencavaju to moze zaista da bude nezaboravan dan. Dobra zurka sa prijateljima, provod s porodicom, nesto jedinstveno. Ostaju lepe slike, divne uspomene. Medjutim, mnogi koji su pravili svadbu, kazu da tek posle vide da su trebali biti opusteniji i da se pola ne secaju... Onda cemu sve?
PROTIV- Da budemo realni danas je malo mladih ljudi koji mogu sami sebi da priuste svadbu bez pomoci roditelja. A kad su tu ukljuceni i roditelji i to obe strane, prica dobija potpuno drugaciji tok. Ako zanemarimo sve obicaje koje bi trebalo ispostovati, dosta drugih stvari treba da se poklopi da bi dan bio uspesan. Na vecini svadbi mlada i mladoznja su samo sporedne licnosti koji se ne pitaju mnogo sta. Cast izuzecima, ali ipak treba ispostovati sve. Da ne pricam o broju ljudi koje treba pozvati. Sto vas otac mozda zeli da pozove svoju baba tetku koju vi mozda nikad niste ni videli, koja vas cak nikad ni telefonom nije pozvala da pita za zdravlje, a kamo li sta drugo. Ipak to je njegova tetka kako ne pozvati? I tako malo po malo, moze to da bude fina cifra. 40% bude zvanica koje ocima niste videli nikad u zivotu. Uh a ako se neko bas iz te grupe koju i ne poznajete dobro odluci da malo muziku uzme pod svoje, jer zaboga on vam je neki stric, brat ili ujak, e tu nastaje problem. Mladi se smore od muzike koja je iz nekog drugog doba, i oni koji su se najvise radovali dobrom provodu sede, i zurka puca. Opet ako muzika bude bez narucivanja, onda ce stariji da prigovaraju jer oni zele da se malo pokazu i da muzika svira bas za njih. A da ne pricam o rasporedu sedenja, jer zaboga kako neko od bliske familije moze da bude na drugom kraju sale, kada treba da je blizu mlade i mladozenje, ili kako da se zna raspored sedenja kad su okrugli stolovi ( to je komentar tate jedne moje drugarice, zato navodim). Za hranu uglavnom moze da se nadje neki kompromis, jer smo nacija koja voli da jede. Mada ako mladenci pokazu volju da malo promene meni, verovatno ce naici na neodobravanje i roditelja i gostiju, jer kakva je to svadba bez sarme i pecenja, svasta. Izbor vencanice, odela i torte ajde da kazemo je deo koji je prepusten mladencima, ali ni to nije lako. Treba naci nesto odgovarajuce, da se svidja onima koji ce to nositi, a pri tom i da se uklopi u budzet. A ne daj Boze ako mlada nece vencanicu nego neku haljinu e to tek moze da bude propast.
Mogu ovako da nabrajam do jutra... Pitanje je kako preseci i napraviti taj korak... Jedan dan a tako veliki i znacajan... Da li lepota tog dana moze da izbrise sav stres koji dozivite dok sve to organizujete i uklopite i svima udovoljite? Hm... :)




